Dečji san: nauka i praksa

Zašto moje dete ne spava?

Šest grupa razloga koji detetu remete san: od temperature u sobi i toga kako se oseća do emocija, režima dana i navika.

7 min čitanjaAžurirano


Sadržaj

Uzrok problema sa snom nije uvek u režimu, u navici da dete zaspi na određen način ili u skoku u razvoju. To mogu da budu najrazličitije stvari — od temperature u sobi koja bebi ne prija do emocionalnog stanja mame i cele porodice. Sve uzroke možemo da podelimo u šest grupa:

  • uslovi za spavanje;
  • fizičko stanje i kako se dete oseća;
  • osobenosti uzrasta;
  • emocionalno stanje;
  • režim dana;
  • navike vezane za san.

Važno: ne utiču svi ovi činioci obavezno na san baš vašeg deteta. Ali često je najlakše da odjednom popravite sve što možete i posmatrate, a onda postepeno vraćate prethodne uslove, da biste shvatili šta je zapravo smetalo.

Uslovi za spavanje

Počnimo od spoljnih uslova. Ponekad je dovoljno primetiti naizgled sitnicu i situacija se iz korena promeni. Na primer, uska staklena polja na vratima dečje sobe propuštaju malo svetla, a svetlo ometa lučenje melatonina, hormona koji pomaže da se zaspi i spava bez prekida. Zato, pre nego što potražite složene uzroke, proverite da li su uslovi za spavanje u redu.

Mesto za spavanje

Dete može loše da spava ako:

  • je mesto za spavanje novo: promenili ste krevetac, prebacili ga iz kolevke u krevet, prvi put ga uspavljujete u kolicima ili u drugoj sobi;
  • se mesto menja tokom sna: na primer, zaspalo je u naručju ili u kolicima, a onda ste ga prebacili u krevetac;
  • krevetac ne služi samo za spavanje: ako se u njemu danju igra, pri uspavljivanju možda ne razume šta se od njega očekuje;
  • se mesto za spavanje kreće, a posle 7. meseca san u pokretu postaje primetno plići, ili je, obrnuto, mesto nepokretno, a dete je naviklo da zaspi u pokretu;
  • mu se određeno mesto ne sviđa: mnoge bebe neće da spavaju, recimo, u kolicima, a u krevecu mirno zaspe. Mala deca često više vole mala, ušuškana mesta za spavanje, kao što je kolevka, nego velike otvorene površine.

Temperatura, vazduh i svetlo

Dete može loše da spava ako:

  • je u sobi previše toplo ili hladno. Optimalnom se obično smatra temperatura od 18 do 22 °C, ali svako dete ima svoje sklonosti. Imajte na umu da je pregrevanje opasnije od blage svežine;
  • odeća ne odgovara temperaturi u sobi: dete je previše utopljeno pa mu je vruće, ili je, obrnuto, previše lako obučeno pa mu je hladno. Da li mu je toplo, proverite na vratu ili leđima, a ne po šakama i stopalima;
  • je vazduh previše suv: bebama se suši sluzokoža nosa i grla, nos im se zapuši, žedne su;
  • tokom dana dobija malo dnevne svetlosti. Dnevna svetlost pomaže unutrašnjem satu da razlikuje dan od noći: uz nju se stvara serotonin, od kog organizam uveče pravi melatonin;
  • je sat do sat i po pre spavanja na jakom svetlu. Melatonin počinje da se stvara pri prigušenom svetlu, a jako svetlo taj proces zaustavlja, pa u vreme uspavljivanja dete fiziološki još nije spremno za san;
  • noću u sobi ima suvišnog svetla. Osetljivom detetu može da smeta i procep između zavesa ili staklena vrata. Guste zamračujuće zavese često rešavaju problem preranog jutarnjeg buđenja.

Zvuci

Detetu mogu da smetaju nagli ili glasni zvuci: kućna buka, zvuci s ulice, muzika ili televizor, nečije hrkanje, koraci.

Šta se računa kao dnevna svetlost

Dnevna svetlost je jedan od najvažnijih činilaca dobrog sna.

  1. Najbolja je dnevna svetlost napolju, mada je nema dovoljno svuda i tokom cele godine.
  2. Na drugom mestu je dnevna svetlost u kući. Po kvalitetu nije lošija, ali je ima manje.
  3. Na trećem mestu je veštačko osvetljenje. Ono nije prava zamena za dnevnu svetlost, ali je ponekad jedina mogućnost.

Kako se dete oseća

Fizička udobnost

Dete može loše da spava ako:

  • mu je neudobno u odeći: negde ga steže ili ga žulja etiketa u šavu;
  • je pelena puna ili jednostavno neudobna: ne odgovaraju marka, model (gaćice ili na čičak) ili materijal;
  • mu ne odgovara način povijanja (obična pelena, sa rajsferšlusom, na čičak) ili je povijeno previše čvrsto ili previše labavo;
  • mu je položaj neudoban: na primer, bebi od 5–7 meseci već može biti teško da se opusti u maminom naručju.

Glad, žeđ i nužda

Gladno dete možda neće da zaspi ili će se buditi od gladi. Može da smeta i žeđ. A ponekad je bebi teško da piški ili kaki, čak i u pelenu. Tada može da pomogne podoj ili promena položaja.

Zubi

Kada izbijaju zubi, dete mogu da muče desni. Neprijatnost se obično javlja nekoliko dana pre nego što zub izbije, a kod neke dece i ranije.

Stomak i kolike

U prvim mesecima u bebinim crevima se formira mikroflora, a sastav majčinog mleka se prilagođava njenim potrebama. Beba može da plače zbog gasova i neobičnih osećaja: ranije se hranila preko pupčane vrpce, i varenje joj je potpuno novo. Ponekad je to reakcija na nešto u maminoj ishrani, na primer kod alergije na proteine kravljeg mleka, ali takve zaključke treba donositi zajedno s pedijatrom. Nedostatak laktaze je redak, a i kada postoji, dojenje se često ne mora prekidati ni smanjivati.

O uzrocima kolika postoji nekoliko pretpostavki, i nisu sve vezane za stomak. Kolike se obično pojačavaju do 6–8. nedelje i prolaze do 3–4. meseca.

Vakcine i bolest

Posle vakcine dete može lošije da spava zbog nelagodnosti. Reakcija na različite vakcine javlja se u različito vreme, na neke tek posle nekoliko dana ili čak nedelju-dve. Loše se spava i tokom bolesti, kada se dete ne oseća dobro.

Iritacija kože

Snu mogu da smetaju svrab i iritacija kože. Uzrok mogu da budu neodgovarajuća sredstva za negu ili za pranje dečjeg veša, sintetičke tkanine, retka stolica, ujedi insekata.

Važno: ako dete loše spava zbog bola, osipa, temperature ili povraćanja, ili ako sumnjate na alergiju, odvedite ga kod pedijatra.

Osobenosti uzrasta

  • Nevoljni pokreti. Bebe još ne upravljaju svojim ručicama i nožicama i same sebe bude naglim pokretima. Zato mnogima pomaže povijanje, ali samo bezbedno (više o tome u članku „Struktura dečjeg sna“).
  • Vežbanje novih veština. Kada dete uči da sedi, puzi, ustaje i hoda, vežba kad god može, pa i pri uspavljivanju. Pomaže vreća za spavanje, koja malo ograničava pokrete, i mnogo vežbanja tokom dana.
  • Još ne ume da se vrati u ležeći položaj. Na primer, dete je naučilo da ustane, ustalo je usred noći, a još ne ume da sedne i legne. I tu pomaže vreća za spavanje, a danju treba učiti dete da sedne i legne.
  • Regresija sna u četvrtom mesecu. Privremeno pogoršanje sna zbog toga što se san preuređuje i postaje sličan snu odraslih.
  • Regresije zbog novih veština. Svaki veći skok u fizičkom ili mentalnom razvoju često prati pogoršanje sna od 3 do 5 dana.

Emocije

  • Mnogo utisaka. Detetu je teško da zaspi posle zanimljivih i uzbudljivih događaja ili ako nije završilo zanimljivu igru.
  • Informaciona buka. Naročito dok uči da govori, dete ometa sve što je poznato: automobili ispod prozora, poznati glasovi, medvedići i zečevi na posteljini, omiljene igračke, uspavanka, televizor, radio, razgovor roditelja. Zato je bolje da mesto za spavanje bude što „dosadnije“.
  • Okruženje deluje nesigurno. Dete loše spava kada je mama uznemirena, razdražljiva ili nedosledna, kada odrasli oko njega proživljavaju jake emocije — svađaju se, ljute, vređaju, plaše — ili kada ga uspavljuje nepoznata osoba ili neko ko to ranije nije radio.
  • Nedostaje mu pažnje. Ako detetu nedostaje vremena s mamom, pokušaće da ga nadoknadi tokom uspavljivanja.

Režim dana

Dete možda neće da spava ako:

  • još nije dovoljno umorno, jer je period budnosti bio prekratak ili ste ga prerano uspavljivali;
  • je preumorno i prenadraženo, jer je bilo budno duže nego što u svom uzrastu može da izdrži;
  • su pred spavanje bile aktivne, bučne igre;
  • je već odspavalo koliko mu treba danju, noću ili za ceo dan;
  • san pada u vreme koje ne odgovara njegovim biološkim ritmovima.

Kako izgleda režim dana u različitom uzrastu, pišemo u članku „Režim dana po uzrastu“.

Dete možda neće da spava ako:

  • mu je za uspavljivanje potrebna velika pomoć odraslog — ljuljanje ili grudi — a nje sada nema;
  • još nema navike koje pomažu da san traje duže: da ponovo zaspi posle kratkog buđenja tokom dremke, samo ili uz mamu; da se ne probudi 30–60 minuta posle ranog večernjeg uspavljivanja, kao posle još jedne dremke; da ujutru spava do uobičajenog vremena ustajanja, a ne da ustane pri prvom buđenju;
  • je naviklo da spava samo u određenim uslovima — u naručju, na grudima, u kolicima — a tih uslova sada nema.

Tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje savet lekara.